Milan je jedinstveno mjesto u Europi i karakterističan sjevernotalijanski grad. Najveći grad (i srce) Lombardije, Milan je sinonim za visoku modu i vrhunsku europsku kulturu. Ovo nije ništa novo. Tijekom razdoblja španjolske i austrijske vladavine, koje je trajalo sve do ponovnog ujedinjenja Talijana, Milan je bio središte kulture u regiji. Njegova operna kuća bila je poznata i bila je jedan od nekoliko europskih gradova koji su se u razdoblju do revolucije borili kao važna kulturna središta.
Doista, veliki dio Milanove povijesti u razdoblju rane moderne karakterizirala je strana vladavina, ali prije toga Milan je bio središte najvažnije države u sjevernoj Italiji: Milansko vojvodstvo, kojim su sukcesivno vladale dinastije Visconti i Sforza. Milanski vojvode tehnički su bili vazali Svetog Rimskog Carstva, ali zapravo su bili condotierri koji su vladali nizom važnih gradova Lombardije s Milanom u središtu. Zbog svog položaja u sjevernoj Italiji, Milan je bio prikladna točka pristupa i Francuskoj i zemljama njemačkog govornog područja.
Ovo je mjesto omogućilo Milanu utjecaj bogate kulture kasnog srednjeg vijeka u Francuskoj i drugim susjednim regijama. Milan je također bio mjesto posebno langobardskog kulturnog života, s malim ratovima, dvorskim romansama i spletkama. Lombardija je, poput većine sjeverne Italije, zahvaćena Guelfskim i Gibelinskim ratovima srednjeg vijeka. Milan, kao najvažniji grad u regiji, uspio je podrediti svoje susjede pod dinastijom Visconti. Postoje mnoge crkve i drugi spomenici iz razdoblja Visconti, a ta su mjesta često prepoznatljiva po biscione simbolu kuće Visconti: slici divovske zmije koja cijelog čovjeka guta.
Milan je pao pod orbitu obitelji Sforza kada je jedan stanar Francesco Sforza osvojio Milano 1450. godine i postao četvrti milanski vojvoda. To je razdoblje kasnog srednjeg vijeka i rane renesanse, doba ponovnog buđenja kulture, zbog čega je Milano u to vrijeme moralo postati zanimljivo mjesto za život. Milanov problem, naravno, bilo je njegovo središnje mjesto u sjevernoj Italiji. To je značilo da je Milan i velika tvrđava za obitelj Sforza, kao i meta stranih invazija Španjolaca i Francuza.
Doista, Milan su osnovali Rimljani kao Mediolanum, na tadašnjem području keltskog naselja. Mediolanum je bio u regiji Cisalpinske Galije, koja se u svojoj ranoj povijesti smatrala izvan Italije jer u njoj nisu živjela talijanska plemena, već Kelti i drugi. Zapravo, Rimljani su osnovali nekoliko gradova koji se zovu Mediolanum, od kojih je današnji Milan najpoznatiji. Zapravo, gradove Evreux i Saintes u Francuskoj Rimljani su nazivali i Mediolanum, što je moglo ukazivati na središte keltske plemenske konfederacije.
Milan je dosegao vrhunac u kasnom srednjem vijeku pod dinastijom Sforza, no to je trebalo biti kratkotrajno. Francuzi pod Lujem XII. Napali su Italiju početkom 16. stoljeća, što je dovelo do važne faze slavnih talijanskih ratova koji će veći dio Italije ostaviti pod kontrolom stranih sila više od dvjesto godina. Bitni uzrok Talijanskih ratova bili su različiti podnositelji zahtjeva za prijestolje Napuljskog kraljevstva, ali budući da su vojske morale proći sjevernu i središnju Italiju kako bi stigle do Napulja, to su područja koja su bila najviše razorena. Milan su osvojili Francuzi, a Rim su opljačkale pobunjene trupe 1527. To je bilo mračno razdoblje za Milano i za Italiju, iako će stoljeća koja su uslijedila na kraju dovesti do kulturnog procvata, iako pod utjecajem inozemstva.
Mjesta u Milanu mješavina su ranih rimskih nalazišta, srednjovjekovnih nalazišta razdoblja Visconti i Sforza te mjesta iz razdoblja vladavine Habsburga do razdoblja baroka i rokoka. To znači da je Milan podjednako značajan kao i rimski lukovi i srednjovjekovne crkve, kao i barokne palače i vrtovi. Milano, kao i druga mjesta u Italiji, stoga predstavlja nekoliko različitih razdoblja kroz koja je Italija prošla na način koji je prilično jedinstven u Europi. Zemlje poput Francuske, Španjolske i Britanije karakteriziraju razdoblja glatkog prijelaza kroz vrijeme mira, dok se u Italiji susreću s ruševinama uništenih gradova i civilizacija te utvrdama gotovo stalnog ratovanja.
Kao i Phoenix, Milan je uvijek uspijevao ustati iz pepela rata u regiji. Doista, Milan je središte najbogatije regije Italije, dom talijanske burze, nogometnog tima A.C. Milana i tvrtki poput Alfa Romera i drugih ekonomskih moćnika. Milan je gospodarsko središte Italije, čak i ako je glavni grad u Rimu, a većina stranih tvrtki u Italiji ima svoj glavni ured u Milanu.
Naravno, Milano je također ispunjeno turističkim mjestima, a ako planirate posjetiti Milano, najvjerojatnije ćete to učiniti radije nego iz ekonomskih razloga. Budući da putnika ima toliko toga da privuče putnika u Milano, na svoja putovanja možete jednostavno uključiti i druge aspekte visokog života Milana, poput kupovine ili istraživanja dvoraca i vinograda u regiji. Budući da se Milan nalazi u središtu bogate i lijepe lombardske regije, mnogi putnici u svoje putovanje u Milano uvrštavaju posjete susjednim gradovima.
Lombardija je najmnogoljudnija regija Italije, s preko 10 milijuna stanovnika, oko jedne šestine talijanskog stanovništva. U ovoj regiji postoji mnogo gradova koje vrijedi posjetiti, ali neki od istaknutijih su Pavia, Mantua, Lodi, Cremona, Brescia, Bergamo i, naravno, Como, koji leže u podnožju ledenjačkog jezera Como. Vaše putovanje u Milano i Lombardiju može se prilagoditi vašim potrebama, ali dolje je popis najvećih izvlačenja u regiji:
• Civica Galleria d’Arte Moderna
• Naviglio kanal
• Monumentale Cimitero
• Sant’Ambrogio
• Pinatoteca di Brera
• Opera Scala
• San Maurizio
• Galleria Vittorio Emanuele II
• Castello Sforzesco
• Santa Maria delle Grazie (i Leonardova posljednja večera)
• Como
• San Salvatore-Santa Julia u Brescii
• Mantova
• Milanska katedrala
Sve osim tri ove lokacije nalaze se u samom gradu Milanu, a ostale su lako dostupne željeznicom ili drugim prijevozom. Udaranje na ova mjesta omogućit će putniku da se pozabavi važnijim povijesnim, umjetničkim i arhitektonskim znamenitostima u regiji, iako se u Milanu ima toliko toga vidjeti pa je mnogima teško doći do svih tih mjesta u vrijeme kada imati. Putnik koji je osobito zainteresiran za umjetnost može svom itinereru dodati i nekoliko muzeja koji ovdje nisu spomenuti, poput Museo Bagatti Valsecchi i Muzeja Poldi-Pezzoli.
Civica Galleria d’Arte Moderna
Milanska galerija moderne umjetnosti mora se posjetiti svakog putnika u Milano. Galerija se nalazi u vili Reale, zgradi u kojoj je Napoleon živio kada je posjetio Milano. Izgrađena je krajem 18. stoljeća za plemićku obitelj Belgioso. Ova galerija ugošćuje umjetnost od 18. do 20. stoljeća, prvenstveno od istaknutih francuskih i talijanskih slikara poput Maneta, Gauguina i Filippinija, iako uključuje i djela poput Vincenta Van Gogha. Zgrada također ima privremene izložbe, a mjesto je također vrijedno posjetiti zbog svog postavljanja i arhitektonskih vrijednosti glavne zgrade.
Naviglio kanal
Kanali uvijek privlače putnike, osobito one s romantičnim namjerama. Iako su kanali u Veneciji možda poznatiji, Naviglio je Milanov sudionik u najboljoj talijanskoj utrci kanala. Naviglio je obložen elegantnim kafićima i glazbenim prostorima, a putnici se mogu voziti brodom niz njegove mirne vode. Ovo je popularno mjesto za posjetiti noću i lako se može ugraditi u milanski plan puta koji uključuje posjet drugim mjestima tijekom dana. U proljeće, okolina kanala prepuna je cvijeća, a u okolici se pojavljuje nekoliko tržnica.
Monumentale Cimitero
Cimitero Monumentale je i groblje, kako mu ime govori, i galerija skulptura na otvorenom. Jedno od dva najveća groblja u Milanu, Cimitero Monumentale datira iz 1866. godine i od tada je ispunjeno mauzolejem u obliku grčkih hramova, kapela, obeliska i umjetnina. Jedna od najvažnijih stvari koje treba vidjeti ovdje je Famedio, koji se nalazi na ulazu. To je glavna kapela na groblju i napravljena je u neo-srednjovjekovnom stilu, poput većine drugih građevina ovdje. Također postoji stil secesije u mnogim grobnicama i spomenicima, što ne bi trebalo biti iznenađenje s obzirom na to razdoblje. Neki od značajnih ljudi koji su ovdje pokopani su Alessandro Manzoni i talijanski slikar Francesco Hayez.
Sant’Ambrogio
Sant’Ambrogio je masivna milanska crkva i važan primjer romaničke arhitekture. Datira iz 11. stoljeća, iako dijelovi crkve potječu iz 9. stoljeća i rano. Doista, prvu crkvu ovdje sagradio je 386. godine sveti Ambrozije, zaštitnik grada Milana. Ova je crkva san povjesničara umjetnosti jer sadrži primjere umjetnosti iz mračnog doba kada su crkve bile glavni sponzori umjetnosti u Europi. Svakako posjetite razne oltare i sarkofage dok ste ovdje.
Pinatoteca di Brera
Ova je zgrada izvorno bila kolegija isusovaca, ali je umjetnička galerija od kraja 18. stoljeća. Ova zgrada osim galerije sadrži i zvjezdarnicu te knjižnicu. Umjetnost se ovdje skupljala na različite načine, uključujući i mnoge crkve koje su srušene ili zatvorene u dva stoljeća od Francuske revolucije. Galerija sadrži umjetnička djela Tiziana, Veronesea, Moronija i Tintoretta, kao i mnogih drugih. Tu su i freske Bramantea iz umbrijske škole. Umjetnost ovdje ne prestaje. Poznata je Raphaelova slika koju morate vidjeti, kao i djela flamanskih majstora Rubensa i Van Dycka, te djela El Greca i Modiglianija. U dvorištu će putnike dočekati izvanredna skulptura Napoleona Bonapartea od Canove.
Opera Scala
La Scala mnogi smatraju glavnom opernom kućom u Europi, na položaju koji je imala od 18. stoljeća. U to vrijeme opera je bila prilično popularna u Europi, a La Scala je bila mjesto mnogih premijera poznatih skladatelja poput Salierija, Rossinija i Verdija. Operna sezona ovdje počinje u prosincu i traje do svibnja, ali do ulaznica može biti jako teško doći. U opernoj zgradi nalazi se i kazališni muzej u kojem možete vidjeti zbirku važnih povijesnih nošnji.
San Maurizio
San Maurizio jedno je od nekoliko vjerskih mjesta koje vrijedi posjetiti u Milanu. Doista, iako turisti često dolaze u Italiju zbog rimskih ruševina, plaža ili romantičnih mjesta Toskane i Firence, mnogi od najistaknutijih talijanskih spomenika vjerske su raznolikosti. Takvih u Milanu ne nedostaje. Doista, Milano i regija Lombardija općenito sadrže niz značajnih mjesta iz vrlo ranog razdoblja. Neki smatraju San Maurizio jednom od najljepših milanskih crkava zbog svoje unutrašnjosti iz 1500 -ih. Ova je crkva pripadala samostanu, a sagrađena je na mjestu rimskog cirkusa i dijelova rimskih zidina Mediolanuma. Oni su sada dio Građanskog arheološkog muzeja čiji je dio crkva San Maurizio.
Galleria Vittorio Emanuele II
Galleria Vittorio Emanuele jedan je od najraskošnijih trgovačkih kompleksa na svijetu. Doista, ova je galerija izgrađena u vrijeme kada je Italija tek bila ujedinjena, a postojala je i želja za velikim spomenicima poput ovih koji bi pokazali da je Italija nacija jednaka zemljama poput Francuske i Britanije. Doista, teško je povjerovati da je ova raskošna zgrada sa staklenim stropom izgrađena prvenstveno za kupovinu, iako je čak i za Rimljane bilo poznato da su u svoje komercijalne bazilike unijeli veliko arhitektonsko znanje. Ova je zgrada podignuta između 1865. i 1877. godine i bila je najveća trgovačka arkada na europskom kontinentu kada je podignuta.
Castello Sforzesco
Ova je tvrđava bila središte vlade Sforza koje su vladale Milanom od 1450. do početka 16. stoljeća. Članovi ove obitelji i dalje postoje, iako su izgubili političku važnost u Talijanskim ratovima. Doista, čak i članovi ranije obitelji Visconti još uvijek postoje, uključujući slavnog talijanskog redatelja Luchina Viscontija koji je bio aktivan 60 -ih i 70 -ih godina. Castello Sforzesco masivan je dvorac koji svjedoči o potrebi usklađivanja vojne funkcije s civilnim potrebama. Ovo je bilo vrijeme rata, a posjet Castellu Sforzescu je poput ugodnog putovanja u prošlost.
Santa Maria delle Grazie (i Leonardova posljednja večera)
Ovu gotičku crkvu vrijedi posjetiti iz nekoliko razloga, a posljednji od njih je što je domaćin Posljednje večere Leonarda da Vincija. Ova je crkva izgrađena od opeke, što je karakterističnije za Lombardiju i sjevernu Italiju općenito od južne Italije. Iako je crkva bila teško oštećena u Drugom svjetskom ratu, obnovljena je, uključujući umjetnost u kupoli koja je bila prekrivena. Naravno, glavni prilaz crkvi je Posljednja večera, koja je naslikana na zidu. Radilo se između 1495. i 1497. i jedno je od najvažnijih djela talijanske renesanse.
Como
Grad Como leži podno jezera Como, jednog od nekoliko jezera u ovoj alpskoj regiji sjeverne Italije. Como je bio naseljen još u rimsko doba i jedno je od nekoliko mjesta za koje se tvrdi da su rodno mjesto pjesnika Katula. Como je također povezan s Plinijem Starjim i Plinijem Mlađim, kao i s Cosimom von Bulow, drugom suprugom Richarda Wagnera, koju je Silvana Mangano slavno predstavila u filmu Ludwig domaćeg sina Lombarda Luchina Viscontija. Como vrijedi posjetiti zbog prekrasnog jezera, slikovitih gradića i više vila koje krase regiju. Nije teško uključiti Como u svoja putovanja, ali svakako ponesite čekovnu knjižicu.
San Salvatore-Santa Giulia u Brescii
Brescia je grad slikovito smješten podno planina Alpa u Lombardiji. Puno je važnih mjesta, iako je u Italiji možda najpoznatije kao industrijski grad. Kompleks San Salvatore-Santa Julia u Brescii upisan je kao UNESCO-vo mjesto svjetske baštine zbog svojih samostanskih građevina iz razdoblja lombardskih kraljeva (približno 8. stoljeće), kao i ostataka rimskih građevina, poput rimskog kazališta i forum. U rimsko doba ovaj je grad bio poznat kao Brixia.
Mantova
Mantua je langobardski grad koji je usko povezan s umjetnošću kasnog srednjeg vijeka i rane renesanse. Ovaj je grad s tri strane bio okružen vodom, što mu je pomoglo u zaštiti od čestih invazija koje su obilježavale život u sjevernoj Italiji, ali koje su mu također mogle dati donekle nezdravu klimu. Današnja Mantua, međutim, lijep je grad ispunjen spomenicima obitelji Gonzago, koja je od lokalne Podeste postala vojvoda od Mantove, sve dok njihova linija nije propala u 18. stoljeću. Ovdje putnici mogu vidjeti povijesni stari grad, UNESCO -vu svjetsku baštinu, kao i brojne crkve i muzeje palazzo.
Milanska katedrala
Il Duomo je možda mjesto koje posjetitelje najviše zanima vidjeti kada dođu u Milano, zbog čega smo ga sačuvali za kraj. Milanska katedrala, poznata na talijanskom kao Il Duomo, građena je u razdoblju od 600 godina. Katedrala je započeta 1386. godine, tijekom srednjovjekovnog razdoblja, a dovršena je tek 1960 -ih. Započeo ju je tadašnji nadbiskup u Milanu, a i danas je središte milanskog nadbiskupa. U vrijeme kada je započeo gradom su vladali Visconti, koji su bili željni stvoriti spomenik svojoj moći u svom glavnom gradu.
Il Duomo je možda najpoznatiji po svojoj razrađenoj fasadi s brojnim malim tornjevima. Želja da se dovrši pročelje katedrale zapravo je djelo Napoleona koji je jedva čekao da se ovdje okruni za kralja Italije. Ovdje je okrunjen Napoleon, iako se čini da je prvo pročelje dovršeno tek desetljećima kasnije. Preostali detalji vanjskog izgleda dovršeni su tek 1965. godine, a katedrala je nedavno bila mjesto obnove u 21. stoljeću.
Milansku katedralu vrijedi posjetiti zbog njene fantastične fasade, skulptura i vitraja, prostrane unutrašnjosti te zbog umjetnina rasutih po povijesno važnom prostoru. Također je moguće da turisti hodaju po neravnom terenu. Katedrala sadrži nekoliko kapela s važnim grobovima, relikvijarima i umjetninama. U blizini ulaza u katedralu, turisti se zapravo mogu spustiti ispod trga katedrale kako bi vidjeli ostatke ranokršćanskih spomenika (4. stoljeće).